Jedna od kutija je puna figura. Nekim čudom (mada tu obitava cela vaseljena), najviše ima superjunaka i Nindža-kornjača.
Da mi je neko rekao da će opet biti popularne – ne bih im verovala. Ma, verovatno bih se sita ismejala. Ali eto, vratile se.
Srećom, u udarno vreme bio je premali da ga zahvati manija stolova, lazy bag-ova po astronomskim cenama i filmova – nije da bi smeo da ih gleda, ali sigurno bi pokušao da me ubedi, a ja baš ne volim kad me neko u nešto ubeđuje.
I tako smo završili „samo“ sa xyz figurica, što akcionih koje je Čika kupovao kao da mu život zavisi od toga, do onih malenih, što kupiš u Rodiću u kesici i moliš sve svete da je konačno Krang zato što samo on fali da dopuniš kolekciju!
Figurice su odavno kojekuda (pssst, u kutiji na tavanu, sa ostalim mini-Balavac-stavlja-u-usta-i-može-da-se-uguši-figurama), a nama je naspelo da napravimo domaće figurice.
Trebaju vam boje, štapići za preglede i flomasteri za detalje.
Bata je, naravno, usrdno pomagao, mama je dovršila započeto i sad imamo nova četiri drugara za igru. Ispravka, šest, Šreder je morao da se priključi ekipi zajedno sa jednim nesretnim krokodilom.
Mami za ljubav, tu su se našli i neki Sneško Belići.
A onda je minijaturac rešio i da malo mezi.
Prilično brzo je pohvatao da je za vodene boje potrebna voda, tako da ju je bilo svuda. Još jedna mala razlika između njega i njegovog brata – Pile je najčešće koristio crnu boju, Balavac voli zelenu – uopšte se nije primio na moje crtkanje crvenom i žutom. Naravno, ništa na svetu ga nije sprečilo da svaku proba, u slučaju da je žuta, recimo, ukusnija od crne.
P.S. Nove nindže su čitava četiri dana bile u opticaju.