Drugi divan, drugi sjajan!

Proslavismo i taj drugi!

Baš onako kako mi znamo, u krugu porodice (tu i tamo proširene), i pride smo proslavili i Dedinih 70, pa naravno da je sve potaman!

Slavljenik je dobio guralicu motorčić (sa koga se sada ne skida), Spajdermena („Pajdu“) na razne načine i duvao je sveće na tri torte, tako da mu je dan bio baš ispunjen!

[ File # csp8921184, License # 2546864 ] Licensed through http://www.canstockphoto.com in accordance with the End User License Agreement (http://www.canstockphoto.com/legal.php) (c) Can Stock Photo Inc. / SOMATUSCANI

Srećan rođendan mali Tabaniću!

Holzmonde zum legen – ili „Mama, ovo je sjajno“

Ovo proleće ne može da se odluči hoće li ili neće, pa biti i brz i kreativan postaje pravi izazov. Sjajno nam prođe popodne kad je lepo vreme, Balavac je dobio motorčić-guralicu za rođendan pa se s Piletom utrkuje po komšiluku, ali kad padne kiša ili temperatura naglo padne za desetak stepeni, e tada treba brzo da se razmašem ili počinje apokalipsa.

Jedan od mojih Najlonskih ulova je do skoro čamio u ormanu. Kako je pola uzbuđenja vezano za otvaranje kojekakvih kutija jer tamo nikad ne znaš šta može da iskoči napolje (bukvalno iskoči, ali i sačeka: nečiji veštački zubi, konci, stara nalivpera, koktel-štapići…), prilično sam se razočarala kad sam shvatila da je kutijica puna drvenih polumeseca. U boji, ali na izgled – nikakva upotrebna vrednost! Kako je ženica bila ubedljiva, ja povodljiva a cena prihvatljiva, uzela sam, verujući da će moći da se upotrebi za neku dekoraciju, ako ništa drugo.

E, ništa drugo se pokazalo kao pogodak u centar!

Igrali smo se svi – i Pile, i Balavac i Baka i ja. Zmije, drveće, brodovi, jabuke, rakovi koji se pretvaraju da su bombone .. Mašta može svašta!

Pile je počeo da sortira – meseci jedne boje u odgovarajuće čaše, pa kad mu je dosadilo pravili smo kulu od meseca, pa ih ubacivali u posudu za led. Međutim, njemu se najviše dopalo da ih baca na pločice, zaista prave fin zvuk kad ih ispustiš.

Znate šta, prave i moja leđa kad se savijaju po njih – Pile sad ima metlicu kao igračku, vreme je da nauči kako se koristi.

Na salašu moga brata

Ovo je treći dokaz da smo ipak nešto raduckali (mada ne znam otkuda mi da sa tri posla i dvoje dece nemam šta za raditi) tokom marta i aprila.

Malom gospodinu smo predstavili domaće životinje i salaš, mada je veći deo predstavljanja odradio veliki bata.

DSC_1222

Tu je neko vozio traktor, pa smo pravili seno od papira i crtali dvorište za živuljke.

DSC_1238

Sad definitvno nam ne gine jedan road trip do nekog salaša.

Imate neke preporuke?

Letnje igralište

Iako je vreme više jesenje, nadam se da ćemo ovim da zazovemo ono pravo, lepo leto.

Kao i do sada, za vas download opcija – letnji spisak 2016, pa brzinski print i okačiti na frizider, kao mali podsetnik šta sve možete leti raditi a da ne uključuje Štrand ili more. A može I Štrand I more I spisak, videćete da je prilagodljiv.

letnji spisak 2016

Heroji oko nas – sigurnost i zdravlje

Tačnije, Community Helpers smo počeli da ispitujemo. Nisam našla adekvatan prevod za ovo, pošto u tu grupu spadaju i policija i vatrogasci i hitna pomoć, ali i veterinari, djubretari i učitelji. Pošto je sve to šaroliko i obimno, krenuli smo od trenutnog predmeta interesovanja: Policije.

Odavno već zna ime i prezime, kako svoje tako i ostalih članova porodice. Objasnili smo šta policija radi, i oduševljen je što imaju „moć“ da hapse i zatvaraju, ali nema i strah od njih – na ovo smo posebno obratili pažnju. Naime, tu i tamo ga podsetimo da, ako se ikad izgubi, treba da nađe policajca ili policajku (e to je već bio mali šok, ima i policajki!) i da im kaže ko je i gde živi i da se izgubio.

Naravno, pametan kako jeste, on je meni održao lekciju :“Da, kad ne budem mogao da vas nađem, ja ću da kažem čika-policajcu da si me izgubila i da te nađe i kazni“.

Breh… Kako brzo sve postavi na svoje mesto.

DSC_1173

Dobio je policijski set (pendrek, značku, pištolj, toki-voki) i post-it papiriće i olovku, da može da piše kazne. Prvu je „popio“ nepravilno parkiran vatrogasni kamion, a drugu Balavac zato što je jednog „konja“ ostavio na sred puta a drugog jahao sredinom džade. Posle su i vrata dobila kaznu, nisu bila do kraja otvorena pa se udario, i jednu je umalo mačka zaradila, al’ je pobegla na vreme.

Odavde sam preuzela radne listove koje Pile počinje da obožava – ne konkretno ove, nego bilo koje. Sve češće govori kako ima domaći zadatak i mora da se spremi u školu, te nosi svoj rokovnik sa sobom i stalno nešto zapisuje.
Elem, radni listovi … Zabavni su. Pomozi vatrogascu da stigne do vatrogasne stanice, šta treba policajac da nosi i slično. Bojenje, trejsovanje, seckanje i lepljenje i na poslednjoj stranici se nalazi diploma koju možete odštampati i samo dopisati ime.

Online ima mnogo ovakvih stvari koje možete odštampati i ubaciti u improvizovanu radnu svesku, kao dopuna. I uvek je zanimljivo i novo.

Ako želite nešto s manje truda, u „Univerzalu“ sam našla radnu svesku s temom policije – može da se lepe stikeri, boji, prikazuje policijske automobile. Onako, fina knjižica.

Doktorsku temu smo prešli odavno, i mnogo puta do sad. Kako su na smenu bolesni, pa se ponekad u međuvremenu ubaštramo Puž i ja, Pile ima gomilu pacijenta da leči. Doktorske setove imate svuda za kupiti, iako su ranije bili sadržajniji nego što su sada. Najbolje je uzeti koferčić, pa birati šta ćete unutra da stavite. U naš smo ubacili, pored standardnog stetoskopa, toplomera, makaza, onog čuda za uši i šprica, bočicu s lekovima (bez lekova, razmišljala sam o bombonicama al’ ajd da se ne igram sa tim), bočicu sirupa i kašičic, kao i hanzaplast koji nije dugo trajao. „Bajkolino“ ima izvrsnu ponudu doktorskih setova, sa rasponom cena od 150 do 1500 dinara, taman za svačiji džep.

Sve ovo, uz pojašnjenje da doktori su tu da ti pomognu da ti bude bolje + on takav kakav jeste = mi nemamo problema sa posetama doktorima, a i doktori se fino zabave pošto on i zapitkuje i lepo sarađuje.

Ostali su nam vatrogasci na meniju, iako je  za rođendan dobio šlem, sekiru, dvogled i zaplenio je i jednu pištaljku. Moram ga voditi u Vatogasnu stanicu, da vidi, proba, popriča sa njima. Za sada su nam se susreti s vatrogascima svodili na praćenje kamiona pogledom dok juri po gradu, ali stvarno nikako da se dogovorimo i sredimo, pa da đuture s komšinicom odemo i posetimo i njih – kažu da su vrlo ljubazni i rado prave show&tell za decu.