Crnobradi pirat – kostim na ponoćni način

Pred kraj svake školske (predškolske) godine, vrtići prave maskenbal. A mi smo uvek nespremni za njega, koliko god ga oni ranije najavili. Nesrećno, oni ga uvek najave u petak posle tog doba kad roditelji dovedu decu, pa da bude za ponedeljak, utorak, pa tako nas dva roditelja postanemo kampanjci, sa radnom subotom ostane nam dva ipo dana u najboljem slučaju. Vremena je, jednostavno, premalo pa kostim se sklapa noću, kad sav pošten svet spava – sećate li se prošlogodišnjeg akcijašenja?

Tako je i ponedeljak noć bila rezervisana za kostim. Dva dana smo bistrili šta je lako&brzo&efikasno, probrali među indijancima, kaubojima, vitezovima, banditima i ratnicima svih vrsta i veličina – i odlučili se za Strašnog Pirata Crnobradog.

Ako ste hrčak, kao ja, sav materijal ćete imati kod kuće. Ako niste, potrebno je da dopunite zalihe.

Mač, povez za oko i kuburu smo imali od prošlogodišnjeg Zeke, kad je doneo svakom detetu po jedan komplet za pirate („Bajkolino“, vrlo povoljno, ali trudite se da izbegnete onaj komplet sa plastičnom kukom, niko ne želi krvave  igrarije po kući).

Majicu je dobio za rođendan, ali bilo koja crna ili bela majica će uraditi posao. Ako vam je nije žao, dovršite je ovako:

Nažalost, nije nam preostala nijedna bela majica, a i kratki rukavi su upitni u decembru, tako da je piratska crna došla kao poručena.

Marama za glavu i pojas oko struka je, u stvari, crveni materijal preostao posle pravljenja ogrtača za Superheroje, za glavu kvadratnog oblika, za pojas pravougaoni.

Za bradu vam treba filc, vunica, tanka guma, makaze i silikonski lepak. Ideju sam videla ovde, slobodno pratite sve do lepljenja vunice – brži način je da namotate vunicu na dva prsta, pa kad je solidno namotate, presečete i odvojite pramenove ili slojeve, a onda lepite te slojeve – ne jednu po jednu, zaboga, gde će vam duša …

Lepite čak i preko usta, lako ćete iseći višak. Pokušajte da ne nanosite lepak velikodušno, cela maska može biti preteška da se nosi – tanko i fino je sasvim u redu. Na kraju zalepite tanki lastiš sa zadnje strane i gotovo. Mislim da mi nije trebalo više od pola sata za sve.

Onda mi se učinilo siroto, pa sam šnjurajući po netu shvatila da nedostaje – papagaj!! Pa naravno! Pogledajte ovde kako je napravljen, ja sam morala napraviti manje izmene – manje korekcije perja i kljuna i na stomaku sam ubacila još jedan deo, da bi papagaj mogao normalno da sedi. Veličinu sam sama odredila, kroj ću postaviti jednog dana (baš sam ga namenski sačuvala).

Sve je lepljeno silikonskim pištoljem, sem stomaka koji je zašiven – mogao bi i on da se lepi ali prosto sam znala da će ovo biti mnogo urednije. Šav je prilčno postojan, mada da ga pokrpite bilo kako biće super.

Znači treba vam crveni, plavi, žuti, crni i beli filc, koflin za punjenje, pištolj za silikon, makaze, igla i konac.

I zihernadla, da papagaj ne odleti sa ramena.

Strašni pirat Crnobradi

Bio je O-D-U-Š-E-V-LJ-E-N, ali stvarno! Papagaj je postao deo redovne menažerije u krevetu, pozajmila sam ga za fotkanje i samo što se nije rasplakao kad nije mogao da ga nađe.

Vaspitačica se smejala, papagaju najviše. Drugari iz vrtića su rekli da su se uplašili od brade, pa otpada Frankeštajnov zombi sledeće godine …. Ali maska je definitivno pun pogodak!

Pomoć malim drugarima – hrana za ptice

Kao i svake zime, naše dvorište postane utočište senicama sa severa Evrope. Međutim, da li zato što su ovde sigurne i site ili zato što se dobar glas pročuo – ove godine ih je više nego obično. Svi smo oduševljeni posetom (mačka posebno – dok nije shvatila da neće moći da izigrava pistu za  ptice dok se ove hrane) pa smo rešili da ih ugostimo kako treba.

Baka i Deda nabavljaju „masne kugle“ (ne znam kako se zvanično zovu) u lokalnim pet-shopovima, i stvarno nisu skupe, tako da se ne morate bacati u DIY vode. Praktično su smeštene u mrežicu, tako da senice lako mogu da se okače na nju i da dođu do hrane, međutim druge ptičice, koje takođe ostanu bez hrane u zimskom periodu, nemaju tu sposobnost da vise naglavačke dok jedu tako da bi bilo dobro i za njih spremiti nešto. Slobodno pogledajte šta su radili naši drugari, ideje su lake i korisne.

Međutim, ako ste željni da sa decom nešto radite – evo još jedne ideje.

Potrebna vam je loj ili mast, semenke za egzote, kalupi za kolače i slamčica. Dece, lakše je ako ih je komada dva (jedan meri, jedan muti), tacna i papir za pečenje.

Odnos masti (ovaj put nismo pokušali da topimo loj) i semenki je 1:3, ali nemojte da umutite mast. Mi jesmo, zato se „kolačići“ nikad nisu stegli. Treba samo da umeljate dovoljno da se zrna oblože, sve preko toga je previše.

Napunite kalupe smesom,, dobro utabajte te odsecite parče slamcice i zabodite unutra. Ona služi da bi ostavila rupu, jednom kad se masa stegne. Kroz tu rupu ćete provući konopac pomoću kojeg ćete kolačić zakačiti na mesto okupljanja.

Druga opcija, koju je Baka sprovela pošto se naša smesa nije stegla, jeste da je formirala kugle koje je ubacila u mrežicu od krompira, pa sve to okačila na drvo. Deo je ostavila u original obliku na stočiću na terasi, kao mamac senicama, pošto se inače ustreme na dedinu slaninu koju vetri na terasi.

Kod nas u dvorištu visi i stara hranilica, tako da pored ovih kaloričnih đakonija ima da se pojede i nešto posno, ali i da se počaste drugari koji nisu senice.

Negde još ostavite i tanjirić sa vodom i kompletni ste. Svi siti (sem jadne mace), deca zadovoljna a naše dvorište izgleda kao pčelinjak, koliko užurbanosti ima u njemu.

2018

Došla je!! Nova godina, novo sve, nove avanture!

Srećnu, uspešnu, s podmlatkom maloraspravljačku i skoro ne-tvrdoglavu (inače nije zabavno) Novu godinu i miran Božić žele Vam

Pile, Balavac, Puž i Koka