I čestitamo!
Crystal je sjajnim predlozima prizvala sreću i ovih dana Putnik (putna knjiga, dali smo joj nadimak :) ) prelazi kod njih čim mi na mail dostavi adresu! Nadam se da ćete je dugo koristiti i dopunjavati dok se ne raspadne!
Iskoristiću ovaj post da prikažem šta sam pravila podmlatku. Njihovi Putnici su malo drugačiji – dosta toga sam skinula s neta, a kako ne smem da prosleđujem tuđe rukotvorine, za giveaway sam pravila i smišljala sama. Za njih dvojicu sam mogla štošta da nađem i odštampam.
Zbog dugotrajnosti, a i praktičnosti, sve je ili plastificirano ili laminirano (najbolji ulov na Najlonu u poslednje vreme – 100 listova plastike za laminator za 50 dinara. Regularna cena je oko 1000, pa sam se raspištoljila kad mi se moglo).
Prednost rada u štampariji je – znaš svašta, a i ako neznaš, ima ko zna i hoće da pokaže. Tako da – hvala Zokiju na strpljenju i seckanju i njegovoj dragoj što je sve zaštitila onako, profi.
Fotokopirnice se ne isplate, ne za ovakve stvari. Digitalna štampa reši svaki problem, i uštedi. Sve što sam htela da odštampam sam dala na digitalu, da puste na veći tabak (stanu 4 stranice A5 na jedan tabak). Milada je ceo tabak plastificirala i posle sečenja imam 4 zaštićene strane, bez da sam prčkala sa laminatorom. Ušteda je ogromna – što finansijski što oko vremena i živaca.
Zašto insistiram na plastifikaciji?
Pa, praktično je. Whiteboard marker se lako briše sa plastificiranih površina pa možete iste zadatke rešavati iznova i iznova, a stranice su otpornije na habanje – a tu mislim i kijanje, pljuvanje, sokove i ostalo što mogu dečiji prstići da nose.
E, onda sam naišla na problem. Ovde nema da se nabavi registrator za A5 stranice pa da si pita – osim ako vam se ne sviđa onaj socijalistički, debela, siva cigla koja te otera u očaj već na prvu loptu. Odustala sam od potrage posle desete knjižare i pete Kineske prodavnice, gde sam našla Book rings. Tad sam rešila da registrator sama napravim.
Treba vam: lepljiva folija, dva kartona (malo veća od A5 formata), makaze i zumba (ili neki bušač papira) i naravno book rings.
Prvo, isečete foliju 2 cm veću sa svake strane od kartona koji imate. Svaki ćošak odsečete, recimo da otpadne jednostranični trougao ali ga isecite na 2mm od samog vrha ćoška. Videćete kasnije zašto treba da bude taj višak.
Onda obrnete koricu, pa lepo nečim mekim a čvrstim (poput kartice ili knjižice) isterate sav vazduh koji se zarobio u džepovima. Lagano i bez žurbe, finalni izgled zavisi od toga koliko ćete detaljni sada biti.
Opet okrenite koricu, pa krenite na savijanje. Prvo sam savila gornju i donju stranicu. Kad pređete na savijanje leve i desne, noktom treba da pritisnete onaj višak tako da se zalepi za ivicu kartona – Zoki to zove „Uštini ga“, pa možda vam bude lakše za vizualizaciju. Tako izađe, kada savijete sve ivice, da svi ćoškovi budu lepi i jednaki, uredni.
Onda vam treba unutrašnji deo. Isečete foliju malo kraću od kartona koji imate ispred sebe i zalepite. Poenta ovoga je da se sakriju ivice i unutrašnji deo.
I eto. Ponovite to i sa drugom koricom, i drugim parom korica ako treba. Nije neka nauka, mada treba malo prakse.
Posle toga ide buškanje – treba izbušiti i korice i unutrašnje strane na istom mestu, ali i to se da ispraksati – i Putnik je završen!
Balavac će u svoju knjižicu dobiti vise igrica, a manje piskaranja, što opet rešite plastičnim fasciklama sa ziperom – samo se ubuše rupice i ubacite gde treba.
Pile je dobio razne igrice tipa lavirint, „spoj parove“, „pronađi uljeza“. Ako mi dozvoli slobodno vreme, možda mu ubacim još aktivnosti vezanih za slova, ali mi je bitno da može da to radi sam, bez mene.
Balavac mora da dobije još mnogo štošta, prilično mu je sirota knjiga – srećom pa sam dobila super ideje od mama blogerki. Za sada ima laminirano voće i povrće koje treba da sortira, i kartice za „Složi svoj hamburger“. Ideja ima sjajnih, samo još neko da mi pozajmi Vreme.
Javićemo se posle mora, da čujete šta je in a šta out.