Ovih dana sam pratilac i povremeni učesnik u diskusijama „Plazma keks nam je neophodan u životu, posebno ako je on počeo tek pre 6 meseci“. Misliiiiim … neću ni da ulazim u to. Šta sam sve pročitala u poslenjih 24 sata zatvoriću i sebe i decu u kuću i nećemo izlaziti dok se ne odselimo, način razmišljanja i on-line kultura (ma i off-line kultura!!) počinju da me plaše.
A Plazma keks volim. Jbg, odrasla sam uz njega i nema mi ništa draže dok pada kiša nego da se zavučem pod ćebe sa činijom mleka i keksa za večeru. Međutim, i sama osetim da to nije taj keks kao kad sam bila mala i znam da imamo lepših i zdravijih varijanti na raspolaganju. Sad kad nam je ceo svet udaljen samo jednim klikom miša, zašto se onda i ne potruditi. Ovde je samo sentimentalnost na delu, što i same reklame prikazuju.
I tako isprobavam druge recepte, uglavnom „stranjske“. Volim i naše starinske kolače, ali baš sam željna da isprobam nešto što može da se napravi za pola sata, sa sve pečenjem i još da bude ukusno.
Bonžita, Honey Crunch granola bars, ili već neštoneštonešto Granola bars – zavisi od toga šta ide unutra. Kod nas je Bonžita, i to veoma božanstvena Bonžita.
Recept sam iskopala odavde, ne sećam se više kako, ni odakle mi smelosti da probam, pošto se prošla proba nekog drugog recepta neslavno i neukusno završila. Znam da sam želela, pošto se pojavila potreba za raznovrsnijom užinom, a ježim se kad im u usta guraju kupovne slatkiše.
Za pleh veličine 20x30cm treba vam:
: 180gr ovsenih pahuljica
:: 107gr braon šećera
::: 57gr putera, otopljenog
:::: 85gr meda
::::: 1/2 kašičice vanile
:::::: 1/4 kašičice soli
U činiju dobro smešati sve sastojke (puter penasto umutiti, dodati šećer, med, vanilu i so pa pahuljice).
Sipati u pleh na papir za pečenje i dobro nabiti s onom alatkom za krompir-pire. Što je masa kompaktnija, štanglice će se lepše seći.
Peći na 230 stepeni oko 10-12 minuta, dok ne počne da brboće i pobraoni. Ohladiti, pa seći na štanglice. Takve štanglice možete umotati u papir za pečenje, pa se neće lepiti jedne za drugu a i imate paketiće za poneti.
Možete dodati seckano suvo i koštunjavo voće, ili kašičicu cimeta, kikiriki, komadiće čokolade ili sve preliti čokoladom – kako god želite i volite.
E sad, ovo je slatka varijanta – nije slađa od kupovne, ali jeste slatka. Ja sam, probe radi, pokušala da skroz izostavim šećer u drugoj turi. Dobila sam mrvičastu raspalu masu, ali sam te komadiće ubacila u teglu i Pile to jede preliveno jogurtom, kao corn-flex, za večeru.
I obožava ga!
Znači, jestivo je u svakom slučaju, samo jedno s kašikom, a drugo može i u parkić.