Plava tro-nedelja

Kako naslov kaže – duuuuga plava boja. Prvo sam shvatila da sam se zanela sa rokom koji sam nam dala, pa posle malo otezanja stigao me i honorarni posao i sad stvarno razumem zašto su Homeschooling mame samo za to – detetu ćeš ili dati sve ili nećeš, oni ne priznaju manje i slabije.

Počeli smo sa još par stvarčica, naravno neplanirano bar za sada – brojanje do 5 (ili deset, zavisi od situacije) i znakovni jezik.

Brojanje je krenulo spontano – prstići dok se oblači duks, autići u rancu kod bake, loptice i pufnice … ma znate, svakodnevno i uobičajeno. Možda ja malo češće brojim na glas nego prosečna osoba ali tako se lakše skoncetrišem na ono što radim ili mislim. Prdavo Pile broji na prste samnom, ali treći prst se odjednom broji i kao 4 i kao 5 i kao svi ostali tako da nema tu mnogo matematike, međutim vidim da shvata koncept (samo se nadam da neće biti „jedan, dva, tri, mnogo, mnogo-mnogo, gomila!“).

Znakovni jezik je nameran –  ja sam uvek želela da ga znam a verujem da će mu znanje samo pomoći a ne odmoći, iliti što naš prijatelj kaže „Biće još jedan čovek“. Nakon maličak istraživanja po netu, odlučila sam se za Američki osnovni znakovni jezik, pošto se isti koristi kao univerzalni jezik (kako zgodno, ne?) i to iz dva razloga – defetistički ne verujem da će moje dete ostati u ovoj zemlji bez perspektive (takva je sada a dno se ne vidi) pa mu srpski znakovni neće mnogo koristiti i ne manje bitno – srpski ne mogu da ga nađem u formi reči a ne slova, kao što i fali upustvo kako to sve ide. Mislim, da se razumemo – baš sam voljna i ja da naučim ali kako to sve kod nas ide komplikovano je dovoljno i za novi tom „Autostoperskog vodiča kroz Galaksiju“.
Baby Sign Language je mesto na kome možete dobiti korak-po-korak uputstva, video uputstva, kartice za štampanje, postere i svu moguću pomoć koja vam zatreba. Ja sam odabrala za početak 5 reči sa kojima radimo – mleko, mama, tata, baka, riba (u duhu plave nedelje). To su najčešće reči koje on čuje pa mi je bilo najlakše sa njima da počnem. Pokreti koji prate reči su neverovatno logični i često ih koristimo a i da ne znamo da se koriste u znakovnom jeziku, i drago mi je što je tako. Volim da vidim sličnosti, a ne razlike.
Rešila sam nedeljno da ubacujem po 5 novih reči, pa ćemo videti koliko se to brzo vezuje za nas. Po njima, najbolje je početi već sa 6 meseci i sad kad vratim film – dete je više neposredne pažnje meni poklanjalo tada nego sada kad mu je pažnja kao u zlatne ribice, ne traje duže od 5 sekundi!

U ponedeljak ujutru su ga dočekale tri (čak 3!) Tacne! Prva je sadržala pufnice, pincetu, kalup za led i kutiju sa rupom u koju pufnice idu. Pufnice su homemade pa ih ima svih debljina, stanja i veličina i jako ih skrivamo od mačke koja se unezveri kad ih vidi. Tri pune nedelje ih bar jednom dnevno ubacuje i prazni, uz moje brojanje (Pile, ne mačka. Ona ih ganja po sobi dok se ne onesvesti od umora).

DSC_1568

Druga opet omraženu ribu na pertlanje – mama nikako da ukopča da ribi ne trebaju pertle!

DSC_1569

Treća (moj ponos i dika) mini lavirint! Poklopac od kutije i par rolni od toalet-papira, sa plastičnom čašom i klikerom. Ubacuješ kliker sa strane u prorez a on puuuutuuuujeeee i upada u koš i onda ga vijaš po sobi pošto je koš bušan!! Jao zabave! Sledeći ću da napravim malo komplikovaniji i sa malim lopticama a ne klikerom (tišina se ceni i u kući, ne samo u stanu).

DSC_1570

Možda nema neku edukativnu vrednost ali je taaako prokleto zabavno da uopšte nije bitno!

Bonus su ribice, patkice, krave, ovce i svinjčići od deko gume koja se na mokrom ponaša kao magnet. Jednostavno ih ubacite u kadu sa detetom i kad malo navlaže lepite po kadi, pločicama i čelepenkama. Ribice sam sama isekla, a ostale živuljke sam kupila na najlonu po ceni od 50 dinara kesicu – ima 6 vrsta životinja u 2 boje i 2 veličine, znači mnogo zabave!

DSC_1573

Za voljenu senzornu kutiju sam spremila (u duhu plavog) deo plaže. Namerno sam izostavila more pošto mislim da takav jedan ekosistem zaslužuje našu punu pažnju i pažljivo osmišljen plan „nastave“.  Pesak sam kupila u prodavnici akvaristike (80 dinara/kg) i to je fin, čist, sitan pesak i mnogo bolja odluka od „pozajmljivanja“ dunavskog peska sa komšijskog gradilišta. Dovoljne su mi bile 2 kese od po kile za ono što nama treba. Pokušala sam da ga obojim po receptu sa neta pa baš i nije uspelo pošto sam opet smetla sa uma da su naše boje … pa, loše – da ne psujem sada … Recept je da se pesak potopi u vodu samo da „ogrezne“, pa se tu doda boja, ostavi da prenoći pa sutradan ta voda sa bojom odlije i smesa se preruči na foliju u pleh i suši sat-dva na 150 stepeni. Nije da pesak nije obojen, ali nije i da jeste. Kao da nije mogao da odluči…. Super je izgledalo dok je bilo mokro, ali negde na relaciji lavor – rerna boja je odlučila da odustane.

DSC_1722
Elem, kutija je sadržala pesak, figure kornjače, raka, raka koji izlazi iz školjke (Najlon, puno dece prodaje svoje igračke i zaista ne vidim nijedan razlog zašto bi kupila nove kad su ove prosto sjajne-a i deca zarade za nove igračke), veeelika školjka, par malih školjki (prave su, hvala mami što ih je sačuvala), klešta od pravog raka (!?), morska zvezda, foka, grabuljice i par kašičica i merica za presipanje te divote od peska. O, i karticu oktopoda, pošto se meni jako dopada.

DSC_1729

DSC_1739

DSC_1762

Od srca preporučujem senzorne kutije. Moje dete ih baš obožava i sve i da ništa ne nauči od njih i mene – lepo se zabavio i proveo dan na pesku, žitu, kukuruzu. Samo to je vredno svega.

DSC_1809

Kao Art project – vodene boje! Na svog oca je, pa je potrajalo dok se nije zagrejao za ideju ali posle je to sve što mu je trebalo da bi dan bio kompletan! Boje su još od moje škole a akvarel-papir smo našli na Najlonu kod momka koji donosi školski pribor iz Nemačke za sitne pare, u formi bloka za pisanje. Moj sledeći project je da mu napravim keceljicu za slikanje jerbo se vodene boje baš i ne skidaju sa odeće. A ni voštane. Ni hemijska i prosto je neverovatno kako ti mali đavoli samo iskaču u njegovom prisustvu!!

Za vikend vam sledi osvrt na reci-reci-reci-reciklaža i najava iduće nedelje. Sad imam osećaj kao da tkam ćilim sa puno boja a oči su mi vezane – to nije problem, samo treba upamtiti redosled boja i koja leži u kojoj ruci. Čim to shvatim – eto me!

Homeschooling 101

Čituckajući ponovo postove koje sam napisala sinulo mi je koliko sam ostala nedorečena, bar ljudima koji nisu proveli sate/dane/nedelje iščitavajući razne stranice o Tot školi. Ukratko, ja sam G-dina Kukuriku pridobila sa rečenicom „Hoću da mu (detetu) dam šansu da bude nesputan, da odmalena ZNA da ne postoje ograničenja u učenju“. Vama će to malo značiti pošto malo ili nimalo mene ne poznajete, moje školovanje ili proces učenja (priznajem, nekada je to moralo ići težim putem, volim da komplikujem).

Moje dete se NEĆE školovati kod kuće – to svakako kod nas i nije moguće, ali isto tako neću da prepustim onaj inicijalni deo učenja i spoznaje slučajnosti ili vaspitačicama – ja iz školice nosim sećanja na lutke koje su za gledanje a ne za igranje, bojice samo za 8. Mart i jedan set kocaka na Snežanu i 7 patuljaka. Danas to verovatno nije tako, ali ne volim da grešim ako ne moram i nije mi teško da svom detetu pružim još malo extra vremena. Zato sve ovo. Ne stremim da on bude Hirurg-Bog ili Advokat Bez Premca, ali hoću da zna da može ako želi. Mada bi mi sad najviše trebao kao Stolar.

Only Passionate Curiosity je napisala mama troje dece školovane kod kuće. Tu možete čitati i o počecima i o problemima sa kojima se susreće. Ali moja preporuka je da pročitate Meet the Teacher (That’s YOU) & Homeschooling Methods. Vrlo lepo objašnjava razne metode koje roditelji koriste kao i što će Vas približiti ideji kakvo je Vaše dete – tj. samo da imenuje kojem tipu Vaše dete pripada: vizuelnom, aktivnom, istraživačkom … Po meni ovo je bitno – tako nećete terati dete da sedi i crta ako mu je guzica voljna da trči po parku, ne? I to sve nevezano da li pratite neki Tot school program ili ne, smatram da će svako dete biti sretnije i zadovoljnije ako se prati njegov tempo i stil pre nego da mu se nametne Mamin, Tatin ili Tetkin.

Po netu imate svega i svačega, ova tri što imate pod tabom Blogs I Follow su mi nekako najupečatljivija. Nadam se da će se naći još neko skim bih mogla da razmenjujem utiske i ideje – iskreno, malo mojih prijatelja i zna za ovo, nekako se osećam kao freak.
Elem, sad odoh da ispratim tempo mog deteta. Vuče me za prst i mislim da mi poručuje ili da rodim još jedno dete ili da se izveštim u pravljenju brmmm-brmmm zvukova dok vozim autiće.