Pomoć malim drugarima – hrana za ptice

Kao i svake zime, naše dvorište postane utočište senicama sa severa Evrope. Međutim, da li zato što su ovde sigurne i site ili zato što se dobar glas pročuo – ove godine ih je više nego obično. Svi smo oduševljeni posetom (mačka posebno – dok nije shvatila da neće moći da izigrava pistu za  ptice dok se ove hrane) pa smo rešili da ih ugostimo kako treba.

Baka i Deda nabavljaju „masne kugle“ (ne znam kako se zvanično zovu) u lokalnim pet-shopovima, i stvarno nisu skupe, tako da se ne morate bacati u DIY vode. Praktično su smeštene u mrežicu, tako da senice lako mogu da se okače na nju i da dođu do hrane, međutim druge ptičice, koje takođe ostanu bez hrane u zimskom periodu, nemaju tu sposobnost da vise naglavačke dok jedu tako da bi bilo dobro i za njih spremiti nešto. Slobodno pogledajte šta su radili naši drugari, ideje su lake i korisne.

Međutim, ako ste željni da sa decom nešto radite – evo još jedne ideje.

Potrebna vam je loj ili mast, semenke za egzote, kalupi za kolače i slamčica. Dece, lakše je ako ih je komada dva (jedan meri, jedan muti), tacna i papir za pečenje.

Odnos masti (ovaj put nismo pokušali da topimo loj) i semenki je 1:3, ali nemojte da umutite mast. Mi jesmo, zato se „kolačići“ nikad nisu stegli. Treba samo da umeljate dovoljno da se zrna oblože, sve preko toga je previše.

Napunite kalupe smesom,, dobro utabajte te odsecite parče slamcice i zabodite unutra. Ona služi da bi ostavila rupu, jednom kad se masa stegne. Kroz tu rupu ćete provući konopac pomoću kojeg ćete kolačić zakačiti na mesto okupljanja.

Druga opcija, koju je Baka sprovela pošto se naša smesa nije stegla, jeste da je formirala kugle koje je ubacila u mrežicu od krompira, pa sve to okačila na drvo. Deo je ostavila u original obliku na stočiću na terasi, kao mamac senicama, pošto se inače ustreme na dedinu slaninu koju vetri na terasi.

Kod nas u dvorištu visi i stara hranilica, tako da pored ovih kaloričnih đakonija ima da se pojede i nešto posno, ali i da se počaste drugari koji nisu senice.

Negde još ostavite i tanjirić sa vodom i kompletni ste. Svi siti (sem jadne mace), deca zadovoljna a naše dvorište izgleda kao pčelinjak, koliko užurbanosti ima u njemu.

Jesenji drugari

I ove godine, Dedine slanine sa terase hrane čitava mala jata senica. Dolaze nam negde sa severa, pošto im ova naša zima ne deluje tako hladno kao ona odakle dolaze i kod nas provedu samo par meseci i vraćaju se nazad (negde sam našla podatak da dolaze iz Švedske, pa ako su lagali mene …). Nažalost, sve je manje drveća u okolini tako da me neće iznenaditi što ih jedne zime samo nećemo videti, ali do tada ćemo nastaviti da im pravimo hranilice i da se pravimo da ne vidimo kada ćopaju slaninu (Deda je, u stvari, meka srca, znamo da ima još mesta da se slanina okači a da nije na dohvat pticama!).

Postoji više tipova hranilica – senice su lake za „održavanje“ po tom pitanju. Ovaj put ćemo se okrenuti domaćoj radinosti, pošto kupovne hranilice možete uzeti skoro u svakoj prodavnici opreme za domove, međutim sama ideja hranilice je došla kao poručena za kraj Malih Jesenjih Radionica.

Najjednostavniji način je da kroz okrenutu plastičnu flašu proturite dva štapa (varjače su sasvim ok), probušite proreze za zrnevlje i okačite je o granu.

pticisce-640x352

Foto: preuzeto sa lifepressmagazin.com

 

Ovako možete hraniti i druge ptice, ne samo senice (senice mogu da se zakače naopačke za granu ili mrežu i tako da se hrane, što dosta drugih ptica ne može).

Malo komplikovanije (ali i neuporedivo bolje) je ako u semenje ubacite i loj (najbolje neslan, goveđi-ali i svinjska mast dobro dođe). U šerpici otopite loj, ubacite semenje, suncokret, suvo voće i kikiriki i sipajte u plastičnu čašu u koju ste prethodno stavili parče kanapa da viri. Sve stavite u zamrzivač da se stegne, zatim poparite čašu vrelom vodom da smesa sa kanapom može lakše da izađe i sve zajedno okačite na granu. Istom smesom možete i napuniti džak od krompira, prorezi su dovoljno veliki da ptice mogu da kljucaju a pritom mogu i da se kače na njega.

Maloj radionici je prethodila jedna šetnja po dvorištu i okolini. Sjajna uvertira je bila svraka koja je pokušala da razbije divlji orah pred našim nogama, a potom i prve senice koje su još početkom decembra krenule da izviđaju teren po našem dvorištu. Pričali smo o pticama uopšteno, imenovali one koje smo sretali usput (svraka, vrana, vrabac i golub), čime se hrane i zašto ptice lete na jug – ostadoh mu dužna objašnjenje za jug!

Pošto Deda časti slaninu, naša hranilica sadrži samo proso, žito i suvo voće – neko je pojeo kikiriki – a pravili smo je od tanjirića od saksija i plastične flaše (ok, i prateći program u vidu platni, šrafova, žice i bušilica za izbušiti – ovo nikako nije one man music show). Pretprošle godine sam umesto flaše upotrebila plastičnu četvrtastu teglu, koju je mnogo lakše zavrnuti za tanjirić, ali ove godine smo rešili da recikliramo pa nam je pričvršćivanje tanjirića za flašu malo zadalo problema.

Tata je izbušio sve što treba izbušiti (ponešto i dva puta), ja sam napravila prevelike proreze koje sam smanjila uz pomoć stare, dobre lepljive trake a Pile je dobio prve lekcije o zavrtanju/odvrtanju. Zatim je sa najvećim mogućim uživanjem izmešao proso, ječam i kukuruzni griz i uz pomoću levka usuo u flašu.

Onda je  poklopac zavrnut, provukao je kanap (prva i neuspela lekcija o čvorovima, znam da je rano al’ ajde da pokušam) i Tata i on su to zajedno okačili o lešnik u dvorištu gde senice vole da dođu. Namerno smo ostali unutar dvorišta pošto moja mačka ne izlazi napolje zimi a psi ne dozvoljavaju komšijskim mačkama da dolaze kod nas – što znači da smo se maksimalno potrudili da ne serviramo doručak u vidu velike senice.

Naravno, iako je zima i ima snega, bitno je da ptice imaju i pristup vodi koja nije zamrznuta.

Više o pticama, navikama i prehrani možete naći OVDE i OVDE.

Nadam se da smo vas makar malo pogurali da sledeće zime napravite bar jednu hranilicu, a na proleće (što da ne!) bar jednu kućicu. Ptice su ne samo korisne nego umekšavaju sivilo grada i prave divno društvo tokom godine.

divider